....
znam što želim...
voljeti...svoje srce nekome dati....
sanjati...u snovima trčati...
plakati s osmjehom na licu...
ljubiti njega u tišini noći....
znam što želim....
prvi put u životu točno znam što želim....
:)
nas dvoje
Zagrljeni...
...ležimo na postelji od snova..
ljubiš me nježno...
mrsiš mi kosu...
tvoja sam....
ne mičem se...
lijepo mi je...
dodiruješ mi ruku...
pokretima laganim....
savršeno je...
ja i ti
dvije duše koje su bogovi spojili
dva tijela željna prave ljubavi
dva srca životom odvojena...
.....zaustavljam trenutak....
u pjesmama to mogu
-voljeti tebe...
u pjesmama mogu
-biti tvoja
jer ostalo sve je laž...
ti i ja
anđeli neba
na krilima sna zalutali...
želje nas odvojile,
snage vjetrova nas spojile...
umiremo u isti život...
ja i ti
ti i ja
...želim, bar na tren....
Ja samo želim
da nisam tu...
Da letim...
tamo negdje...
u praznom prostoru...
Želim da me vjetar nosi..
kao pero laganu...
Želim leptire u kosi i svoju kuglu začaranu...
Ja želim sanjati smijeh, oči bez suza,
Želim srce kojeg ne ranjava grijeh lijepih, strastvenih Muza...
Želim bit kap na dlanu anđela,
bar na tren nasmješiti lice,
Dok nisam potpuno nestala....
...kako je to nekamo pripadati?
...pakovanje kofera...pripremanje tih malih sitnica za put...i uvijek zaboravljeno nešto...svako malo se ponavlja to...putujem tamo...i onda vraćam se ovamo...
zapravo, ja nisam nigdje....
................nigdje ne pripadam........bar to ne osjećam.....
ne mogu se više prilagođavati...tako sam umorna od toga...ne mogu više pokušavati da budem prihvaćena....nemam snage za još jedan prelazak granice...za nova prijateljstva koja ne uspjevaju...za veze koje moraju biti prekinutge zbog daljine....ne mogu više.........
poželi mi sreću
<Poželi mi sreću....
...ne žali....
okreni mi leđa....
----tiho----
....odlazi....
oprosti mojoj spontanosti...
....nisam mogla razumjeti.....
ne krivi moju mladost...
.....nisam ja zbog toga kriva....
možda da sam rođena jučer,
danas bi bila živa....
samo sam pijesak na plaži
kojeg valovi štite...
i nisam odrasla....
ne želim još....
život me ne mazi baš,
ali i nije tako loš....
samo me pusti
da učim na svojim greškama....
poželi mi sreću
i ne žali....
ono što smo imali
jedno drugom smo dali....
....ostanimo samo sjećanje....
............lijepa uspomena..................
..........................ne kvari kraj...........
...
može li nedužnome biti oprošteno to što sagriješio?
jer je volio,
a nije smjeo...
jer je sanjao,
a stvarnost je želio...
jer je volio život
a on ga nemilosrdno napadao...
je li to pošteno?
što je uopće pošteno?
.......nova sam....
pokušavam se pronaći...otkriti smisao života....svatiti taj život...padati i ustajati iznova...želim osmjeh na licu...i poneku suzu,,,jer sve je to za ljude...
želim upoznati divne osobe, jer svi smo posebni...i svi imamo boli...patnje...sreću...ljubav...
nova sam...hoću li biti prihvaćena, vi mi recite?
heh....
do sljedećeg pisanja
